четвртак, 2. јун 2011.

Lektira 5.r. - Tom Sawyer

Tom Sojer – Lektira Tom Sojer

Jednog dana  se Tom Sawyer igrao sa svojim prijateljom.Tom je dobio zadatak od tetke da ofarba ogradu. Tom je jedva povlačio četku po ogradi jer mu je to bilo veoma mrsko. On to nije htio raditi ali je morao a ograda je bila povelika. Posto je kuca bila pokraj puta prođe jedan dječak. Upita Toma da li on može da malo farba ogradu. Tom mu je to dopustio jedino ako mu ovaj dadne kliker.
Dječak je pristao i uzeo četku. Naišlo je još dječaka i on je od svih uzeo po nešto a zauzvrat davao im je da ofarbaju jedan dio ograde. Tako je Tom brzo ofarbao ogradu te zaradio mnogo klikera, praćku, sličice i još mnogo sitnih stvari koje je uvijek imao u svom džepu.  Oni su se igrali pirata.
Jednom je primjetio da neki čovjek pljačka brod. Tom je to vidio i odmah je to prijavio policiji. Ubrzo su ga uhvatili i kriminalac je bio ljut na Toma. Htio mu se osvetiti. Međutim, kriminalac pobježe prije presude.
Jednom prilikom učitelj povede razred u kojem je bio Tom u spilju. Tom i Hak se ubrzo odvojiše od drugih te ušli u potpuno drugi kraj pećine. Nisu ni slutili da se tu krije pljačkaš kojeg je Tom prijavio.
Međutim, Tom je primjetio da im se pljačkaš približava. Pošto je imao u ruci svjeću počeo je da pravi rukama razne sjene koje su se oslikavale na suprotnom dijelu pećine. Tako se pljačkaš uplašio te pobježe glavom bez obzira. Tako su Tomovi dani prolazili i jednom je čak sa Hakom pobjegao ne bi li ih svi iz grada tražili jer su mislili da su Hak i Tom mrtvi. Razlog tome je da je Tom bacio svoju odjeću u rijeku.
Danima je trajala potraga za Tomom i Hakom a oni su samo sa druge strane obale nijemo posmatrali brodove koji su tražili njih. Ubrzo se Tom sažali na svoju tetku koja je patila za njim, a prethodno im se trebala održati sahrana. Tom i Hak se odaše te svi veselo odoše svojim kućama.

Glavni lik:Tom
Sporedni likovi:Hak
Mjesto radnje:obala rijeke Misisipi
Ideja: Čovjeku je potrebno društvo, veselje, radost ali ne i da to činimo kako bi druge povrijedili
Tema: djetinjstvo Toma
Analiza glavnog lika
Tom je vrlo interesantan lik. On je symbol sve djece svijeta. On predstavlja sve ono za čim dječaci žude dok su u školi, na ulici ili čak u spilji. Tomu nikad ne može biti dosadno a i kad mu je dosadno on dosadu pokušava uništiti. To se najbolje vidi na primjeru kada je od farbanja ograde napravio čak i veoma vrijednu nagradu za njega

понедељак, 30. мај 2011.

Lektira 6.r. - Price iz Davnine (znakovi kao ? cu slova : č,ć,ž,š,đ !)

Ivana Brli? Mažurani? - Pri?e iz davnine

IVANA BRLI? MAŽURANI?: KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU

Bilješke o piscu:
Ivana Brli? Mažurani? ro?ena je 1874. godine u Ogulinu. Jedan dio svog
djetinjstva provela je u rodnom gradu, a preostali u Zagrebu u djedovoj
ku?i. Udala se u osamnaestoj godini za dr. Vatroslava Brli?a. Bila je vrlo
obrazovana i na?itana, govorila je i pisala francuski, njema?ki, ruski i
engleski. Svjetsku slavu i glas «hrvatskog Andersena» stekla je djelima
«Pri?e iz davnine» i «?udnovate zgode šegrta Hlapi?a». Ta djela su
doživjela velik broj izdanja i prevedene su na petnaestak jezika. Ivana
Brli? Mažurani? je naša prva spisateljica - akademik, a dva put je
predložena za Nobelovu nagradu iz podru?ja književnosti. Umrla je u
Zagrebu 1938. godine.

Vrsta djela: Bajka u prozi

Mjesto radnje: Šuma, kr?evina

Vrijeme radnje: Vrlo davno doba

Tema: Potjehovo traženje istine

Ideja: Trebamo slušati svoje srce jer ono ne može pogriješiti kao razum

Kratki sadržaj:
Starac Vjest živio je sa svoja tri unuka na jednoj kr?evini u staroj bukovoj
gori. Jednog proljetnog jutra poslao ih je u šumu da vide što je s p?elama.
U šumi je bilo još mra?no i hladno od zime pa su pozvali Svaroži?a da im
donese svjetlost. Svaroži? im je pokazao svijet i rekao im da ostanu uz
djeda i pomažu mu dok ne umre. Kad su se vratili ku?i, zaboravili su što
im je Svaroži? rekao i tada je Bjesomar, koji je mrzio Vjesta jer ga je
gušio dim njegove svete vatre (simbol poštenja), poslao svoje male
bjesove da obmanu unuke i tako uništi starca. I Marun i Ljutiša su
podlegnuli rije?ima malih bjesova, ali Potjeh je ostao pri istini i pošao ju
je tražiti. Njegov bjes ga je pokušavao obmanuti cijelu godinu, ali Potjeh
je ostao pošten kao i prije dok su njegova bra?a postajala sve tvr?eg srca.
Tako su zamalo ubila vlastitog djeda, a uto je Potjeh poginuo kad je
saznao istinu i da se ogriješio o djeda kojeg nije smio napustiti, poginuo i
njegov bjes je po?eo ci?ati i vrištati od žalosti. Tako su bjesovi bra?e
isko?ili iz njihovih torbi i oni su potr?ali i spasili djeda... Zatim su sva
trojica pošla do Svaroži?evih dvora pred kojima je Potjeh sjedio i plakao
jer nije mogao u?i i djed je umro za njega i proveo ga kroz vrata...
Bjesomar je od ljutnje odrezao rogove svoj trojici bjesova, ali njegova
sramota i neuspjeh su ostali.

Likovi:
starac Vjest
njegovi unuci: Marun, Ljutiša, Potjeh
Svaroži?
Bjesomar
Potjehov bjes

Analiza likova:
Vjest
Mudar i pošten starac, spreman na oprost i žrtvu za dobro.

«Vjest bijaše mudar starac...»
«Otimaju mu se i ruke i srce, da ogrli ljubljeno dijete svoje, da ga utješi,
da mu pomogne...»

Marun
Slabog karaktera, povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, od zaslijepljenosti
bogatstvom mu srce potpuno otvrdne.

«Marun i ne promisli, je li istina, što mu bjes govori nego se obradova i
onda re?e djedu, kako mu bjes šaptaše.»

Ljutiša
Tako?er slabog karaktera i povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, ali mu
srce od borbi nije toliko otvrdnulo.

«Ljutiša kao i Marun ništa ne promisli...»

Potjeh
Iskren, prezire laži i prijetvorbe, jedini nije poslušao bjes, greška mu je u
tome što nije slušao svoje srce, poginuo je za istinu.

«Ali Potjeh vrlo ljubljaše istinu, zato ne htjede da posluša bjesa, niti da
laže djedu, nego otepe bjesa nogom i re?e djedu: »Ne znam, djede, ni
što sam vidio, ni što sam ?uo.»

Svaroži?:
Simbol Sunca, Boga; «zlatno mom?e», mudar i pun dobrih savjeta za
život.

Bjesomar:
Zao, mrzi Vjesta zbog vatre i dima koji ga je gušio, želi ovladati Potjehom
i bra?om kako ni se riješio starca, za neuspjeh krivi druge, sklon ljutnji.

Potjehov bjes:

Malen i crn, izuzetno vragolast i uporan iako tu upornost pokre?e strah od
Bjesomara, no u njemu se skrivaju i pozitivne strane koje se pokažu u
njegovom žaljenju za poginulim Potjehom, priviknuo se na Potjeha i
njegove pozitivne osobine

«Nau?io se bjes na Potjeha i nikada još nije imao tako lagodnog
živovanja kao uz ovog pravednika. Uz njega je po miloj volji lakrdijao,
niti mu je tko zanovijetao, niti mu tko zapovijedao. A sad, pomisli li
pravo, treba da se vrati u rakitu, u ono blato, do ljutog cara Bjesomara,
a me?u pet stotina bjesova, sve samih bjesnih prica, kao što i on sam
bijaše. Bijaše on tomu odvikao. Promisli on, promisli malo, snuždi se,
snuždi malo - pa sve ja?e. I što bi dlanom o dlan udario, eno ga, ludo i
bezglavo ?eljade, što ?as prije likovaše, stade sada plakati i revati i
valjati se po onom kožuhu od ljutoga jada.»

Citati:
Protrne od radosti Potjeh i re?e: »Moj boži?u Svaroži?u, koliko te ?ekam!
Reci mi jadnome, što li mi ono re?e da imam ?initi? Evo se ovdje kinim i
mu?im i dozivam svu mudrost godinu dana - i nikako da se dosjetim
istini!«

Kad on to re?e, Svaroži? nekud zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom.
»Ej mom?i?u, mom?i?u! Rekao sam ti da ostaneš uz djeda svoga, dok mu
ljubav ne vratiš, i da ga ne ostavljaš, dok on tebe ne ostavi«, - re?e
Svaroži?.

A onda još re?e: »Mislio sam, da si ti najmudriji od bra?e, a eto ti baš i
jesi najlu?i. Kiniš se i mu?iš i dozivaš mudrost godinu dana, da doznaš
istinu. A da si poslušao srce svoje, kad ti je na pragu kolibe govorilo da se
povratiš i da ne ostavljaš djeda, eto ti, jadan, istine i bez mudrosti!«

Tako re?e Svaroži? i još jedared zlovoljno strese glavom i zlatnim
pramom, pa se ogrnu zlatnom kabanicom i nestade ga.

U ovom odlomku se nalazi i poruka za ?itatelja koja kaže da treba slušati
svoje srce jer se svi odgovori nalaze u njemu. Razum ?esto griješi, a da
mi tog nismo ni svjesni, no srce uvijek govori pravo. Tako?er, odlomak
govori da se ne isplati uvijek žrtvovati kako bi se nešto otkrilo. Zapravo,
ove re?enice nas navode na detaljnije razmišljanje o nama i našim
postupcima...

Lete niza stijenu, jedan drugomu za petama i ne zaustavljaju se do pol
zaravanka, gdje ležaše velik kamen, sav obrastao mahovinom. Tu se
zaustavljaju na mahovini te se od velikog zamaha i od puste ludorije
koprcaju jedan preko drugoga. Tako se spušta i hoho?e družba dva tri
puta, a u Potjehu sve jedna misao drugu goni: i gledao bi ih i smijao bi im
se, a opet ga jad hvata, što mu toliku halabuku dižu, pa tko bi se u njoj
domislio istini. Amo tamo, amo tamo, al onda odlu?i Potjeh: »E, nema
smijeha ni šaranja, ja se tih danguba riješiti moram, jer uz njih badava
sam došao ovamo.«

Ovaj citat pokazuje kolika je Potjehova ustrajnost u traženju istine i otkriva snagu njegova karaktera. Bilo bi lijepo kad bi svi ostajali toliko ustrajni u svom naumu iako bez nekog pokreta?a iz pozadine (kao Potjehov bjes koji je bio motiviran strahom). Ali, tu se o?ituje i dvojba koja se svakodnevno javlja i u našim životima, samo što ovdje privla?nost zabave ne ostavlja utjecaj, a Potjeh joj odolijeva.

Lektira 5.r. - Legende o Kristu (2 legende)

LEGENDE O KRISTU
Selma Lagerlöf
Školska knjiga, Zagreb, 2004
1. Bilješke o piscu
Švedskoj književnici Selmi Lagerlöf pravo ime je Selma Ottiliana Lovisa. Rođena je 1858. godine na nekom seoskom imanju. Završila je učiteljsku školu i deset je godina bila učiteljica. Kao mlada poslala je priču za natječaj u novinama i dobila prvu nagradu. Od tad Selma je poznata spisateljica. Napisala je mnoga književna djela za odrasle i djecu, te je godine 1909. dobila je Nobelovu nagradu za književnost. Umrla je 1940. godine.
2. Književna vrsta ovog djela je legenda. Ustvari to je djelo sastavljeno od
jedanaest legendi.
3. Legenda je priča o nekim istinitim ljudima ili događajima, ali u koju je dodano i
malo mašte. Legende su najčešće napisane uz pouku.
4. Četiri legende
Sveta noć
Uoči Božića baka priča unuci o dobrom čovjeku koji traži vatre da ugrije ženu i novorođenče. Išao je po kućama, no nitko mu nije otvorio. Napokon, došao je do pastira koji je sjedio pokraj vatre. Taj je pastir bio jako mrzovoljan, pa jadnom čovjeku na početku nije htio dati vatre. Ali kad je vidio da je čovjek otporan na ugrize pasa i udarce štapom, pošao je sa čovjekom. Kad je vidio jadno djetešce, pastir se smilovao čovjeku i dao mu ovčje krzno da omota dijete. Tek je tada pastir vidio da anđeli slave tu noć i da svugdje vlada veselje. Tada se pastir počeo klanjati Bogu.
Carevo viđenje
Uoči Svete noći bio je jedan car sa svojom pratnjom na nekom brežuljku. Taj je car tvrdio da će se njemu svi klanjati. Te noći na brežuljku je sama sjedila čudesna stara proročica Sibila koje su se svi bojali. Kako su anđeli počeli lebdjeti nebom, proročica se zaokupila novom viješću da je rođen Spasitelj. Čuvši riječi careve pratnje, ona pođe k njima. Tada reče caru da se rodio onaj kojem će se svi klanjati. Na tuđe čudo, car se nije bunio, već je zapovjedio da ne sagrade hram u njegovu čast, već u čast božanskog djeteta.

Lektira 5.r. - Koko u Parizu



srijeda, 10.10.2007.

I. Kušan - Koko u Parizu

Bilješka o piscu:
Ivan Kušan, književnik i prevoditelj, rođen je 1933.godine u Sarajevu.1939.godine se seli u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Najpoznatija djela su mu:Koko u Parizu, Domaća zadaća, Lažeš, Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni dječak i Strašni kauboj.

Bilješke tijekom čitanja:trinaestogodišnji Ratko Milić, zvan Koko, Zlatko Brnčić, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson,
Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac
-Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću, zvanom Pokle
-Koko uči francuski jezik
-Zlatko plaši Koka da se u Parizu otimaju dječaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugrađene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima
-Koko sav prestrašen od Zlatkovih priča, ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz
-slikar Poklepović, zvani Pokle odvodi ih u svoj čudan stan i pokazuje sliku Mona Lize
-Marie Clever, kći poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu što je nije poveo sa sobom k režiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krađi Mona Lize
-Nikolas Somais želi svom slijedećem brodu dati ime Mona Liza po čuvenoj slici
-Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever
-Koko bježi za lopovima u crvenom automobilu
-Jean i Michel otimaju Koka
-Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka
-Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku
-za sliku Mona Lize Jean i Michel traže 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa
-Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom
-Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
-bogalj(pisac Kušan) razgovara sa slikarom Poklepovićem
-slika Mona Lize nije orginal
-Charles i Frederic traže sliku kod gospodina Somaisa
-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa
-zajednički susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov"
-Koko odlazi stepenicama do prijatelja i trči, trči beskonačno trči
-Koko se probudi jer to je bio san i odluči sanjati što više tako lijepih snova

Doživljaj djela:
Roman Koko u Parizu mi se sviđa zato što je u njemu opisan san dječaka Koka.Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom, da je Mona Liza ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da mu je to san.Knjiga je i vrlo smiješna i pomalo napeta.


Sadržaj:
Na početku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u Pariz, gdje živi Zlatkov ujak Poklepović, slikar kojeg Francuzi zovu Pokle.Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je već bio u Parizu, pričao je Koku strašne priče o Parizu, pa ga je zastrašio.Prestrašen Koko ipak s Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih dočekuje Zlatkov ujak slikar Poklepović.
Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje čuvenu sliku Mona Lize.Prvi izlazak u Parizu bio je u brijačnicu, iako je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza.Koko je primjetio neke nepoznate osobe koje bježe preko terase u crvenom automobilu pa ih je pratio, ali se nažalost izgubio.Dječaci Jean i Michel željni avanture otmu Koka misleći za njega dobiti otkupninu.Koko im je rekao da je siromašan i spomenuo je sliku Mona Lize.Jean i Michel traže od Zlatka da im za otkup Koka donese sliku.Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli.Koko i Zlatko uspiju pobjeći otmičarima noseći sa sobom sliku.Djevojčica Marie Clevere, kći poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog brodovlasnika, prate Koka i Zlatka.Katsarida je smatrao da njegov otac želi na svome brodu imati sliku Mona Lize, a Marie je iz očevih članaka saznala da je slika nestala.Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se htio baciti s Eifelovog tornja.
U potrazi za slikom Mona Lize svaki od likova odlazi najprije u stan slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj razlog zbog čega je htio tu čuvenu sliku.Zajednički prijatelj, bivši bogalj, želio je razgovarati s Kokom, pa je on trčao beskrajnim stepenicama i probudio se.To je u stvari bio san dječaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih priča bio jako uzbuđen i prestrašen,
uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san"A Koko se pokrije preko glave, pomislivši kako bi možda bilo zgodno da još večeras otputuje na drugu stranu svijeta."

Mjesto i vrijeme radnje:
Mjesto radnje je Pariz, glavni grad Francuske "Ne znaš ti što je Pariz.Ondje svaki dan ima 3000 otmica.
Najviše otimaju dečke naših godina, pogotovo strance."Radnja romana počinje i završava u Zagrebu.
Vrijeme radnje je oko 1970.-1980. kad je kao glumica bila popularna Monica Vitti i glumac Peter O`Toole.
Vrijeme radnje je ljeto.

Tema djela:
Tema djela su dogodovštine dječaka Koka i Zlatka u Parizu.Oni, kao i ostali likovi u romanu, pokušaju saznati gdje je nestala slika Mona LIze.Svi to čine na vrlo zanimljiv i zabavan način.

Ideja djela:
Slika Mona Lize je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu nastojali poput pustolova i kriminalaca doći do te slike i na lak način se obogatiti.



Analiza likova:Koko, Zlatko, ujak Pokle, Marie Clever, Katsarida Somais, Marcel Clever, Nikolas Somais, Alles Worson,
papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michel, pisac Kušan
-Koko-trinaestogodišnji dječak iz Zagreba, željan pustolovina, dobar, pravi se važan pred svojim prijateljima, plašljiv, ali to ne želi pokazati, voli da ga smatraju da je hrabar, voli punjenu papriku i stalno je gladan
-Zlatko-kokov najbolji prijatelj, pametan, hrabar, puno čita, voli pretjerivati, bistar, snalazi se u svakoj situaciji
-Marie Clever-hrabra, snalažljiva, voli špijunske romane i mašta da će postati šrijunka kao Mata Hari
-Katsarida Somais-sin bogatog brodovlasnika, bojažljiv, neodlučan, želi postati biciklistički as i svirati električnu gitaru

Lektira 5.r. - 20000 milja pod morem - Zil Vern

JULES VERNE - 20 000 MILJA POD  MOREM
LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanađanin,Ned Land,kapetan Nemo
MJESTO RADNJE:u dubinama mora
VRIJEME RADNJE:19.stoljeće
TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom
OSNOVNA MISAO:normalan život na zemlji je privlačnij od svega  blaga i zlata pod morem
SADRŽAJ:Godinu     1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda.Koji god brodovi išli na istraživanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo  u istraživanje namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vječni pratilac Savjet i Kanađanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.Tu su bile razne Školjke,ribice i različite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se držali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:"profesore,dođite!"profesor priđe prozoru,pogleda i vidi čamac.Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom.Iz dana u dan su išli na ostrvo.Jednog dana  kada su bili na ostrvu  i grijali se na vatri,počne padati kamenje na njih.Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola.Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned reče profesoru :"noćas bježimo!"Došla je noć.Profesor,Savjet i Ned ukrcaše se u čamac.U tom trenutku  podmornica se našla u vrtologu.
Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su  u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni što su živili